Povijest točenog piva u Hrvatskoj ista je kao i povijest piva u srednjoj Europi. Drugi svjetski rat i promjena društvenog uređenja  pivovare izbacuje iz tržišne utakmice no več šezdesetih godina u poluplanskoj privredi proizvođači hrane, piva, higijenskih sredstava itd. djeluju u polutržišnim odnosima. To se sedamdesetih godina još intenzitira i pivovare u Hrvatskoj kreću sa instaliranjem rashladnih aparata za točenje piva negdje između 1972.i 1974.godine. Time se pokreće još snažiji razvoj distribucije točenog piva koje je do tada praktički bilo na predratnoj tehnici. Tvrtka Oprema uređaji 1976. godine počinje proizvodnju nadpultnih aparata za hlađenje i točenje piva. Rast broja instaliranih aparata snažan je sve do negdje 1981. – 1982. kada naglo pada interes za točeno pivo. Tome je glavni razlog neujednačenost kvalitete piva. Naime, pivovare nisu organizirale kvalitetnu logistiku, a posebno periodičko pranje pivskih instalacija te kontrolu higijene i tehnike točenja.
Dolaskom tržišne ekonomije i konkurencije točeno pivo u Hrvatskoj doživljava novi nagli razvoj između 1994. do 2001. Pivovare pristupaju točenom pivu organizirano i cjelovito, a u Hrvatskoj se razvija tzv. srednje europski tip tehnike točenog piva. To podrazumijeva da u principu u jednom lokalu je jedna pivovara sa svojim aparatom za točenje piva i na njemu ima jedno do tri vrste piva. Krajem devedesetih zbog velike konkurencije u dio lokala montira se paralelno aparatura za točenje piva i od druge pivovare.